www.zupa-dol.hr

D U H O V I

Pozdrav:

            Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.

Uvod:

            "Duh" u hrvatskom jeziku ima mnogo značenja. Neki pomisle na utvaru koja po noći luta, drugi je povezuju sa nekom vrstom "razuma" i razumske snage, u Crkvi konačno mislimo na Duha Svetoga, treću božansku osobu, onog Duha Božjega "koji izlazi od Oca i Sina" i kome se mi "s Ocem i Sinom skupa klanjamo i slavimo", kako to kaže Vjerovanje.

            Grčki jezik na kojem je originalno pisan Novi zavjet, označuje mnogo preciznije nego hrvatski. Riječ koju mi prevodimo sa "Duh" u originalnom tekstu znači "dah - disanje".  Duh sveti je dah Božji. Biblija pripovijeda da je Adam počeo živjeti kad je Bog u njega udahnuo dah života. Ovaj dah - disanje Božje je zahvatio apostole na Duhove i više ih nije napuštao cijelog života. Ovaj Dah Božji nam je dan na krštenju, krizmi. Blagdan Duhova nas želi podsjetiti da nas želi prožeti taj Dah - disanje Božje.

            Kad je Bog sklapao savez sa svojim narodom, objavio se u oluji i ognju. I dao im je zakon saveza u obliku deset zapovijedi. I to se u starom zavjetu slavilo kao dan Pedesetnice.  I u mladoj Crkvi, koja se okupila na molitvu, vjetar i oganj su bili znak svemoćnog djelovanja Božje prisutnosti. I kao zakon djelovanja dao je svojima svoj Dah - disanje - svoga Duha u srce, točno onako kako su proroci predskazali za novi savez.

            Otvorimo se i mi ovoj Božjoj životvornoj struji koja će od nas učiniti nove ljude, ljude prema srcu Božjemu..

Molitva vjernika

Za svetu Crkvu Božju i njezine pastire, obnovi ih po djelovanju tvoga Duha, molimo te.

Za ovdje okupljene i sve vjernike, učini nas vjerodostojnim svjedocima tvoga Kraljevstva po djelovanju tvoga  Svetog Duha, molimo te

Za hrvatski narod i sve narode svijeta, izliječi rane mržnje i blagoslovi napore oko pravednog mira, molimo te

Za sve siromašne i bolesne, posebno bolesnike naše župe, za napuštene i osamljene, pošalji im po djelovanju svoga Duha tješitelje i pomoćnike, molimo te

Za sve žrtve rata i nepravednog nasilja, probudi ih po svom Duhu za vječni život.. molimo te.

Za sve naše pokojne, posebno pokojne svećenike i bratime, podijeli im radost svoga Duha, molimo te...

Po Duhu Božjem je Božja ljubav izlivena u našim srcima. Po njoj neka bude izrečena hvala i slava Ocu i Sinu po Duhu Svetom sada i u vijeke vjekova. Amen.

Meditacija:

            Oče, podari nam mudrost,

             da tebe spoznamo,

             revnost, da te tražimo,

            strpljivost da te čekamo,

            srce kojim ćemo o tebi razmišljati

            život da te naviještamo

            u snazi Duha

            Gospodina našega Isusa Krista.    (Ambrozije)

Propovijed

1

1. Uskrs i Duhovi

Zadnja rečenica umanjuje zadovoljstvo današnjeg evanđelja. "Kome zadržite, bit će zadržano" Tko je na katolički način uključen u društvo, ovo će ga, na kraju uskrsnog izvještaja, podsjetit na uskrsnu ispovijed. Vlast opraštanja grijeha ovdje govori i o neopraštanju grijeha, o njihovu zadržavanju.  Odmah nam padaju na pamet asocijacije na zloupotrebu vlasti u Crkvi. Pa nije daleko ni sveta inkvizicija.  Zadržavanje grijeha, neopraštanje nikako ne spada u Duhove.

            Ivanovo evanđelje gleda Duhove i Uskrs u jednom. Još istoga dana se dogodilo ono što opisuju Djela apostolska kao Duhove, 50 dana kasnije. Ivanovo evanđelje jasno pokazuje da Duh koji je nad apostole sišao 50 dana poslije, jest Duh raspetog i uskrslog Krista. Nikakav besadržajni Duh, nego Duh onoga koji se u uskrsnuću pokazao kao Duh života.

            Na dan uskrsa ulazi Isus posred svojih učenika. Evanđelje živo opisuje situaciju: učenici su se zatvorili od straha pred progonom.Zaključali prozore i vrata. Bez Isusa, ne samo da su izgubili nadu, nego čak i život izvan svoje uplašene grupe. Prvo što u ovakvoj situaciji evanđelje jasno pokazuje jest da se Isusa ne može isključiti. Ovdje se ne spekulira kako je Isus došao kroz zatvorena vrata. Ovdje se jasno govori o iskustvu učenika. Ondje gdje smo mi prekinuli svaki kontakt, tu Bog preuzima inicijativu po Isusu Kristu: Uskrsli će doći u našu sredinu i daje nam svoj mir: "Mir vama!"

2. Život i smrt

            Isus je bio mrtav - sada živi. Ne kao što je živio Lazar i mladić iz Naima. On nije ustao iz groba da bude još nekoliko godina sa svojim učenicima. Mnogo više, Isus je iz ovog biološkog postojanja na putu k Ocu, k Očevoj slavi. Na tom putu on susreće učenike i šalje ih kao što je Otac poslao njega.

            Isus ne šalje učenike, a da ih nije za to oboružao. Nakon što je od učenika učinio apostole i poslanike: "dahne u njih i kaže im: primite Duha Svetoga." Disanje - udahnjivanje je isti znak i slika koja se upotrebljava  u drugoj pripovijesti stvaranja, na samom početku Biblije, u knjizi Postanka: "Tada Bog udahne u čovjeka "adama", kojega je od zemlje učinio, dah života (Post 2,7). Božji dah- disanje - je ono što nam daje život. Ako Bog povuče svoj dah, mi ćemo se vratiti natrag u prah. (Ps.124,29) Nema života bez Božjega daha.

            Biološki život Isusov je uništen na križu. Biološki je Isus mrtav. Pokazuje im svoje rane da bi tako otklonio svaku sumnju. Kroz ova rebra je prošlo koplje i probolo srce i tako je završio života Isusa iz Nazareta. Život? Biološki život: srce koje kuca, krv koja teče žilama, svi neuropsihološki pokreti, to je tijelo u kojem je živio. S druge strane u ovom tijelu je on mislio, osjećao, blagovao sa svojim učenicima, jednostavno živio.

3. Darovati život

            Čovjek je mnogo više nego zbroj bioloških procesa. U našem tijelu nas Bog susreće. Iz ovog susreta život dobiva nove kvalitete. U ovom susretu Bog nam daruje svoj dah, svoga Duha.  To je Duh iz kojega ćemo postati slobodni, pa i kad bi nam koplje kroz bok probilo srce, život nam ne bi bio oduzet. Ovaj život je u Bogu nerazoriv.

            Na Duhove slavimo život kojega nam Bog daruje.  Isus dahne nad apostole kao znak života kojega nam ne može oduzeti ni jedna biološka smrt. To je vječni život koji nas već ovdje zahvaća i kojega možemo doživjeti ovdje, gdje možemo doživjeti njegovu prisutnost. Tu smo onda zajedno njegova Crkva. Ovaj život nam ne može nitko oduzeti.  Samo ga mi sami možemo odbaciti. Jer ovaj se život može srušiti samo grijesima kad zatvaramo vrata i prozore Bogu svojom okorjelošću i ponavljanjem grijeha,  sami se isključujemo iz ljubavi Božje.

            No i ovdje Isus govori riječi oslobođenja:"Kome oprostite grijehe, bit će oprošteni." Ako dopustimo da nas Isus zahvati, dobivamo moć da raskinemo smrtni lanac grijeha, ako se poput Isusa obratimo onom koji je sagriješio. Ovdje se radi o čudesnom daru koji je dan svakom krštenom: "Kome oprostite bit će oprošteno." Na vama je  da ovaj život vjere dalje predajete. Ako mu vi spriječite, ako ga vi ostavite u grijehu, onda će biti izgubljeno mnogo više od bioloških funkcija. Bog nam je povjerio život koji je vječan i mi ga trebamo dijeliti. Kao što je Bog poslao Isusa, tako Isus šalje nas: ovo predavati dalje.

2.

Znak ognja

Oganj je imao vrlo veliku privlačnu moć za ljude svih generacija.  Kao dijete rado sam palio vatre, a posebno onu na kominu ili na sv. Ivana Krstitelja kad smo se okupljali oko vatre.

Duhovi su blagdan kada je Isusova želja ostvarena: "Došao sam baciti oganj na zemlju. Kakva radost ako sve zapalim." (Lk 12,49) U obliku ognjenih jezika dođe Duh Sveti nad učenike koji su bili okupljeni u molitvi.(Dj) Ovaj oganj koji je sišao nad učenike i koji se proširio po svoj zemlji nije nikakav obični oganj, zapaljena suha trava. Takav nagli plamen oduševljenja, brzo smalakše, ne može biti slika Duha Svetoga.

Duh Sveti je plamen jedne druge vrste, on je vatra, prava istinska, koja sve prožima. Takvim ognjem se ne smijemo igrati. Duh Sveti nije nikakav šaljivdžija u svijetu, iako donosi pravu radost. Šala je površna, a radost ulazi u dubinu. Duh Sveti nas želi uvesti u dubinu Božju. Duhovi nisu nikakav novi blagdan, nego nastavlja liniju Uskrsa, pedeseti dan. Nakon sedam puta sedam dana od uskrsnuća Kristova od mrtvih koje smo proslavili, pedesetog dana počinje širenje Radosne vijesti po svijetu: Krist je uskrsnuo od mrtvih. Ova radosna poruka treba, da  - mora doći do posljednje granice svijeta da bi svi ljudi mogli živjeti u novoj stvarnosti i dostojanstvu koje im je Bog darovao.

Na početku uskrsnog blagdana bio je novi oganj, svjetlo uskrslog Krista prosvjetljuje tamu grobova. Na kraju pedesetodnevne uskrsne radosti stoji opet oganj, ovaj put kao oganj koji gori u apostolima i čini ih svjedocima Evanđelja. U jednoj izvanbiblijskoj riječi, ali koja dobro odgovara i može biti sasvim ozbiljna, govori Isus:  "Tko je meni blizu, tome je blizu oganj." (Koptsko Tomino Evanđelje, logion 82) To je vrlo ozbiljna riječ koja nije samo za nedjeljno razmišljanje ili upisivanje u knjigu poezije.

Tu je i vrućina. Isus govori o iskušavanju i taljenju u talionici patnje. U patnji se očituje nasljedovanje. Isus nije obećao učenicima slavu i uspjeh, priznanje i i ugled kod naviještanja Evanđelja, nego oranje i kupanje, trud i muku, napor i progon.

            Tako treba Crkva današnjice, tako trebamo mi, snagom krštenja i svete krizme, biti sasvim pažljivi i slušati što danas "Duh govori Crkvama", kako to ponavlja knjiga Otkrivenja sv. Ivana apostola ako tako možemo reći za ono što Uskrsli želi učiniti i razvijati u zajednicama. (Otkr 2,7,11,17,29; 3,6,13,22) I sve to, na poseban način, postaje aktualno danas kad se razvija nešto novo.

Ne radi se o tome da prenosimo pepeo, nego oganj. Nakon drugog svjetskog rata naša Crkva je bila progonjena izvana, ali je iznutra bila stabilna, čvrsta. Sada kad se dobilo slobodu, kad naizgled, a tako se i u medijima govori, Crkva ima veliki položaj, opaža se da u toj Crkvi više nema onoga Duha. Ako nedostaje Duh od kojega Crkva živi, ako vjernici umjesto molitve i čežnje za Duhom svetim i trče za duhom vremena, onda će sigurno doći trenutak kad će se ugasiti plamen Duha Svetoga u srcima ljudi, a onda će umjesto vjerskog života biti samo pepeo koji ne vrijedi ništa.

Biskup Felix Genn je rekao: „Crkva nije nikakvo domaće udruženje, nego ona treba prožeti i promijeniti svijet.“ Uslijedio je pljesak koji budi nadu. Kad se u naviještanju Evanđelja postavi oganj Duha Svetoga, koji sve rastapa, onda je to ljudski gledano gubitak. Oganj uništava sve što nema trajnu vrijednost. No, oganj je slika puna nade i ljepote: u njemu je svjetlo koje obasjava tamu. Oganj pripovijeda o slavi koju je Bog objavio u stupu od ognja narodu koji je išao kroz pustinju. Bog se ukazao Mojsiju u gorućem grmu koji je gorio, ali nije mogao izgorjeti. Božji oganj ne želi uništiti, nego očistiti. On ne želi razoriti, nego preokrenuti i učiniti novim. To nas ohrabruje i oduzima strah, jer je to djelovanje Duha Svetoga u svijetu, on dolazi da sve učini novim. Plamen Duha Svetoga donosi pokret u ovom svijetu, dolazi i k nama da i nas prožme i da i mi budemo njime zahvaćeni.

Molimo:

Ogrij što je zamrzlo

svrati što je stramputno.