13. nedjelja kroz godinu B - 2009
Misno slavlje
Pozdrav: Milost i milosrđe Gospodina našega Isusa Krista neka bude sa svima vama
Uvod: Ponekad se nama kršćanima zamjera da ne pokazujemo dovoljno radosti. Tada se rado citira Nietzsche: “Trebate mi pjevati ljepše pjesme, da bih ja mogao učiti vjerovati u vašeg Spasitelja. Njegovi učenici mi trebaju izgledati otkupljeni!“ Ali što koriste apeli ako je nama teško oko srca, ako nas pritišću brige i problemi, nadolaze i muke pritišću.
I sada stupamo pred Spasitelja našega, Gospodina Isusa Krista. On ne traži od nas nikakvo sjajno lice i srce bez ikakvog opterećenja. Mi smo upravo kod njega ako smo umorni i opterećeni.
Samo jedno on od nas traži, a to je da imamo povjerenja u njega.
Gospodine Isuse Kriste
- tebe je Otac poslao da ozdravljaš ono što je ranjeno i bolesno - Gospodine smiluj se
- ti si došao da nam oprostiš grijehe – Kriste smiluj se
- ti si nadvladao smrt – Gospodine smiluj se
Molitva vjernika
U vjeri u pobjedu Isusa, koji nas vodi iz smrti u vječni život, došli smo na ovu službu Božju. U našim nevoljama i potrebama molimo.
- Da Crkva nađe put iz straha i sumnji k jedinstvu povjerenja u Boga, molimo te
- Da odgovorni u politici i društvu rade na dobro i sigurnost svih ljudi, molimo te
- Da žalosni i zdvojni crpe snage za život iz vjere i kršćanske nade, molimo te
- Da pokojni iz naše zajednice dođu u vječnu slavu, molimo te
Svemogući Bože, tvoj sin Isus je s nama na svim našim putovima. Daj da ti budemo zahvalni za ovaj sretan dan i hvalimo te i slavimo s tvojim sinom, Isusom Kristom, sada i sve vijeke vijekova.
Propovijed:
1.
Cilj: Slušatelji bi trebali spoznati da je pripovijedanje o novozavjetnim „čudesima“ i pripovijedanje o vjeri u novozavjetnom smislu i da su čudesa još danas moguća na nama i po nama.
Uvod u temu
Teolog Rudolf Bultman daje svojevrsnu izjavu: „Ne može se upotrebljavati električno svjetlo i radioaparate, i u slučaju bolesti upotrebljavati moderna medicinska i bolnička sredstava i vjerovati u čudesni svijet Novog zavjeta.“
Time Bultmann skicira poteškoće u našem tehničko modernom svijetu. U našem prirodnoznanastvenom, školovanom, prosvijetljenom načinu mišljenja pripovijedanje o čudesnom izlječenju žene koja krvari ili oživljavanje „Jairove kćerke“ „treba ukloniti“. Biblijski i tehnički svijet stoje jedan pokraj drugoga. Opasnost je vrlo velika da „pripovijedanja o čudesima“ zbog njihove „zatvorenosti“ kod slušatelja polako i tiho nestanu i gurne ih se u „ladicu zaborava“ Vrlo je žurno i potrebno da našim slušateljima ovo pripovijedanje ponudimo u našem vremenu.
Što nam govore evanđelja?
a) Jasno trebamo jednom reći da evanđelja vrlo štedljivo i pažljivo upotrebljavaju riječ „čudo“. Oni više i radije govore o „znakovima“ Znakovi su uvijek povezani s nečim bez čega te znakove ne možemo razumjeti. Npr. naši prometni znakovi tek dobivaju pravi smisao u prometnom sistemu. Uzmite jedan znak. „Obavezni lanci za snijeg“ za vrijeme konjskih zaprega nebi imali nikakvog smisla. To znači znakove koje je Isus učinio, o kojima Biblija govori, ne smijemo promatrati odvojeno od Isusova života, od njegova poslanja, njegove riječi od njegove smrti i uskrsnuća. Tek kad ih promatramo u toj cjelokupnoj stvarnosti, oni dobivaju na značenju: kao znakovi da je s Isusom nastupilo vrijeme spasenja za sve ljude i cijelog, potpunog čovjeka – na duši i tijelu. (usp Mt 11. 4-6).
b) Čudesa ne žele zadovoljiti potrebu za senzacijom i pokazivati božansku silu i snagu. Tako nemaju ništa zajedničkoga sa tajanstvenom magijom. Naprotiv, isključeno je iz pripovijedanja o čudesima svako magijsko zloupotrebljavanje. Potpuno jasno se to pokazuje na kraju pripovijedanja o ozdravljenju žene koja je bolovala od krvarenja. Nju nije izliječio dodir Isusove haljine (to bi bilo shavćeno kao magija), nego njezina vjera: „Kćeri, vjera te tvoja spasila, idi u miru. Od sada budi zdrava.“ I rečenica „Tvoja vjera te spasila“ stoji skoro na kraju svih izvještaja o čudesima. Vjera te spasila to znači da su svi ti znakovi povezani s vjerom. To su znakovi vjere. U biti pripovijedanja o čudesima su pripovijedanja o vjeri, ali ne u tom smislu da se preko čudesa demonstrira istina kršćanske vjere. To su, mnogo više, znakovi spasenja, koji dovode do izražaja vrijednost i značenje vjere, oni žele posvjedočiti što znači vjera - Bog pomaže onima koji imaju povjerenja u njega u duševnim i tjelesnim nevoljama, onima koji računaju na njegovu ozdraviteljsku moć.
c) I još nešto treba dodati pripovijedanju o Jairu; kada su glasnici smrti javili ocu o žalosnom događaju, oni su odmah i tražili da više ne uznemiruje Isusa. Smatrali su da je slučaj završen. Isus ne. On ne odlazi i ne ostavlja Jaira u njegovojj žalosti, nego podiže oca kojem je izgledalo da je opljačkana i posljednja nada: „Ne boj se, samo vjeruj!“
Vjera, kao oslonac koji može ljudima pomoći u najtežoj bezizglednosti, tako što se drži Isusove riječi, povjerava mu se i u njega traži pomoć. Vjera i kao neizbježni preduvjet,da je moguća pomoć koju očekujemo, „da su čudesa“ moguća.
Pokušaj aktualizacije
a) Susrećemo ljude koji „ koriste električno svjetlo i radio aparate“, koji kod „bolesti, sasvim normalno, upotrebljavaju medicinska i bolnička sredstva“, a ipak kažu: “Znam da mi je Bog pomogao.“
Može se takva izjava krivo shvatiti i komentirati sa suosjećajnim smiješkom. No, može se prihvatiti kao pokretački (u dvostrukom smislu) znak vjere u kojima se pripovijedaju u Bibliji i izvještaji o čudesima, vjere koja se povjerava Bogu, znajući da on može pomoći, da ta vjera može u, naizgled bezizlaznim situacijama, biti nosivi temelj i izvor nade. Takva vjera ne čini medicinska sredstva suvišnima, niti ih može zamijeniti. Ali vjera pokušava u ljudima osloboditi snage koje ne mogu dohvatiti sve liječničke sile. Čovjek bez nade je i beznadan slučaj za liječnika.
b) Isus nije samo govorio o ozdravljujućoj blizini Božjoj, nije poslao Jaira kući sa zahtjevom „vjeruj samo“ i pošao svojim putem. Otišao je s njim i nije ožalošćenom ocu uskratio svoju prisutnost.
Ne možemo samo govoriti o ljubavi Božjoj koja spašava i liječi, ne možemo govoriti „samo vjeruj“ ljudima koji su u žalosti, strahu, bezizglednosti i beznadnosti, a onda poći svojimm putem. Ljubav i Božje spasiteljsko ozdravljujuće djelovanje se mora vidjeti (osjetiti) i preko našeg djelovanja. Vjera treba naše svjedočanstvo, a onda su i „čudesa“ u novozavjetnom smislu i danas moguća.
Tekst Willhelma Willmsa govori o ovoj mogućnosti:
jeste li znali
da blizina jednog čovjeka
može nekoga izliječiti ili razboliti
oživjeti ili ubiti
da blizina jednog čovjeka može učiniti
dobro i učiniti zlo
ožalostiti i može razveseliti.
jeste li znali
da odsutnost nekog čovjeka
moće učiniti da netko umre
a dolazak nekog čovjeka
može oživjeti
da glas nekog čovjeka može učiniti
da netko čuje sve
za što je prije bio gluh
jeste li čuli
da slušanje nekog čovjeka
čini čudo
da donosi višestruke kamate
darivanje povjerenje
nam se stostruko vraća
da je mnogo više činiti nego govoriti
jeste li to već znali
2.
Cilj: Tko je za mene Isus iz Nazareta
U čitanjima današnje nedjelje nalazimo mnoge odgovore na pitanja o Bogu.
a) Bog želi da živimo!
Čitanje iz knjige Mudrosti se jasno obračunava sa svim krivim predodžbama kao da je Bog krivac propasti živih. Bog želi da živimo u punini života, jer nas je stvorio na sliku svoga bića. Njegova je želja srca da nađemo pravu puninu života. Ako je netko kriv za propast nekog čovjeka, onda je to on sam. Osposobljavanje za ljudsku slobodu donosi i sposobnost da se uništi naslijeđeno kraljevstvo smrti, moć grijeha koji uništava. Bog želi da živimo ispunjeni – život u radosti može dovesti i do doživljaja Boga.
b) Krist je postao siromašan da mi budemo bogati!
Vjera u Krista ne smije biti neka fasciniranost, neko nedefinirano lijepo osjećanje sigurnosti. Ako se Kristu povjeravamo, onda smo pozvani prihvatiti i siromahe. Vjera u njega nas potiče, iz bitnih razloga, da se zauzimamo za izjednačavanje dobara, bogatstva u svijetu, da se zalažemo za pravednost među ljudima. Takvo ponašanje je vjerničko nastupanje.
Upravo u naše vrijeme opažamo ovisnosti o ekonomiji i privredi u našem životu. Zapamtimo: ako postoje negdje velike rasprodaje, jeftine ponude, onda negdje drugdje moraju ljudi još jeftinije raditi. U konačnici, povećavanje standarda i bogaćenje na jednoj strani izaziva siromašenje i bijedu na drugoj strani.
Kao kršćani smo, po primjeru života Kristova, pozvani da se zauzimamo za siromašne (izrabljivane radnike koji rade u trgovinama nedjeljom!). Riječi današnje poslanice nemaju važnosti samo u nutarnje Crkvenom području, nego i opće svjetsku vrijednost i hitnost.
c) Gdje možemo doživjeti ovog svemogućeg Isusa
Isusova moć i čudesa su, za njegove suvremenike, bila objava Božja. Kako ćemo danas otkriti ovog Isusa punog snage? Evanđelje nam pokazuje temeljno ponašanje doživljaja.
Tko je taj? Možemo li našim životom pokazati i ispovjediti da je ONAJ za nas punina života, da je ONAJ za nas postao siromašan, da bismo mi postali bogati, da taj ozdravlja i mrtve podiže?