Nauk

Katolička Crkva, da izvrši zapovijed "Učite sve narode" (Mt 28,19), mora velikim marom nastojati "da Božja riječ trči i da se proslavi" (2 Sol 3,1).

Stoga Crkva vruće moli svoje sinove da prije svega čine "prošnje, molitve, zagovori, zahvale za sve ljude... Ovo je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine" (1 Tim 2,1-4).

A kršćani u oblikovanju svoje savjesti treba da brižno paze na svetu i sigurnu nauku Crkve. Po Kristovoj je naime volji Katolička Crkva učiteljica istine, i njezina je zadaća da Istinu, koja je Krist, navješćuje i autentično uči, a ujedno da i načela moralnog reda, što proistječu iz same ljudske naravi, svojim ugledom objavljuje i potvrđuje. Osim toga, neka kršćani, pristupajući u mudrosti k onima koji su vani, "u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istine" (2 Kor 6,6-7), nastoje proširiti svjetlo života sa svim pouzdanjem i apostolskom hrabrošću sve do prolijevanja krvi.

Učenik naime ima prema Kristu Učitelju tešku obvezu da istinu od Njega primljenu iz dana u dan sve potpunije upoznaje, vjerno navješćuje, odlučno brani, isključivši sredstva protivna evanđeoskom duhu. Ujedno ga Kristova ljubav goni da se s ljubavlju, mudrošću i strpljivošću odnosi prema ljudima koji su u zabludi ili neznanju s obzirom na vjeru. Treba dakle paziti ne samo na obaveze prema Kristu Riječi koja oživljava i koju treba propovijedati, nego i na prava ljudske osobe i na mjeru milosti koju je Bog po Kristu dao čovjeku, koji prima poziv da vjeru dragovoljno prihvati i ispovijeda.

(Iz Dignitatis Humanae, deklaracije II. vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi br. 14)