Generacija X i povratak kršćanskom pravovjerju

Novinarka Colleen Carroll o iznenađujućem trendu

WASHINGTON, D.C., 29. travanj 2003 (Zenit.org).- Porast evangeličkih "mega-crkava" dugo je bio u središtu medijske pozornosti.Mnogo se manje primjećivalo prihvaćanje tradicionalnog kršćanstva od generacije X i odbacivanje religijskih i kulturnih vrijednosti njihovih roditelja, baby boomera(*).

Novinarka generacije X, Colleen Carroll, počela je dokumentirati ovaj trend. To je rezultiralo hvaljenom knjigom, "Novi vjernici: Zašto mladi prihvaćaju kršćansko pravovjerje?"(Loyola Press).

Carroll je opisala fenomen "novih vjernika" u intervjuu sa ZENIT-om.

P: Kako ste pokrenuli ovaj projekt istraživanja o "novim vjernicima"?

Carroll: Prve znakove trenda prema pravovjerju vidjela sam sredinom 1990-tih, dok sam studirala na Sveučilištu Marquette. Tamošnji studenti nisu nužno odgovarali kalupu "novih vjernika", ali se nisu uklapali niti u stereotip "ciničnih lijenčina" generacije X. Mnogi su imali gotovo oduševljenu privrženost Bogu, Crkvi i samopožrtvovnosti. Kasnije, kao mlada novinarka, nastavila sam primjećivati razliku između medijskog prikaza moje generacije i mladih koje sam vidjela oko sebe. Nisu svi mladi zainteresirani za pravovjerje, ali sve veći broj traži istinu i prihvaćaju zahtjevnu praksu svoje vjere. Njihove priče se ne pričaju u glavnim medijima, a mnogi religijski stručnjaci čini se da nemaju sluha za čuti njihove glasove. Tako sam, uz pomoć donacije Fondacije Phillips i ugovora o knjizi iz Loyola Pressa, započela istraživati ovaj trend i pričati njihove priče.

P: Je li ovaj fenomen "novih vjernika" dio novog proljeća u Crkvi?

Carroll: Da, vjerujem da su novi vjernici u srcu novog proljeća Crkve i da su vodeća sila iza nove evangelizacije. Intervjuirala sam mješavinu mladih katolika, protestanata i pravoslavnih kršćana za "Nove vjernike". Katolici koje sam intervjuirala zasigurno stoje kao predvodnici obnove u Katoličkoj Crkvi. Predani su širenju Evanđelja - predanje koje im je usadio njihov junak, papa Ivan Pavao II.

P: Tko su novi vjernici? Jesu li imali ikakvu prethodnu vjersku pozadinu?

Carroll: Kao što sam spomenula ranije, Novi vjernici dolaze iz denominacija iz cijelog kršćanskog spektra, iako su većinom katolici ili evangelici. Njihova dob je u rasponu od oko 18 do 35 godina. Ujedinjeni su čvrstim, osobnim, životno-mijenjajućim predanjem Isusu Kristu. Njihova religijska pozadina je različita. Mnogi su odrasli u sekularističkim i otpalim katoličkim domovima. Mnogi drugi su odgojeni u evangeličkim ili glavnim protestantskim crkvama ili katoličkim župama. Gotovo svi su se u mladosti suočili s razmišljanjem koje ih je prisililo da odluče hoće li nasljedovanje Krista učiniti središnjom preokupacijom svoga života ili ne. Ovi mladi odlučili su kršćanstvo shvatiti ozbiljno, te da je prihvaćanje kršćanskog pravovjerja način kako to učiniti. Njihovo vjersko predanje ih je navelo da donesu protukulturalne odluke o svemu, od toga s kim se nalaze, do toga na koje karijere se odlučuju i koje političke situacije prihvaćaju.

P: Vaš naslov sugerira da novi vjernici prihvaćaju kršćansko pravovjerje. Znači li to katoličanstvo?

Carroll: Pravovjerje koje prihvaćaju novi vjernici je pravovjerje koje obuhvaća više od jedne denominacije. Mnogi, mnogi katolici su prihvatili pravovjernu praksu svoje vjere i moja knjiga veliki dio pažnje usredotočuje na njih. Ali ovaj trend prelazi denominacijske granice. Da povučem granice za ovu knjigu, posudila sam definiciju od G.K. Chestertona, koji kaže da pravovjerje znači "Apostolsko vjerovanje kako su ga do pred vrlo malo vremena razumijevali svi koji su se nazivali kršćanima, te općenito povijesno ponašanje onih koji su držali takvo vjerovanje." Ili, kao što reče jedan mladi čovjek, "pravovjerje znači da možete reći Apostolsko vjerovanje, bez da prekrižite prste iza leđa."

P: Primaju li novi vjernici dobru katehezu? Od kuda primaju takva učenja?

Carroll: Da i ne. Većina novih vjernika, posebno katolici u ovoj grupi, nisu primili dobru katehezu kao djeca. Mnoge od njih odgojili su roditelji koji nisu znali ili nisu poučavali vjeru. Mnogi drugi pohađali su katoličke škole u kojima su učili "Bog je ljubav" -- i vrlo malo osim toga. Ovi, dvadeset ili trideset i nešto godina stari katolici, odrasli su u godinama nakon II Vatikanskog koncila, kada se američka Crkva još borila da promjene učini smislenima. Pretrpjeli su posljedice krize religijske edukacije te mnogi od njih nisu naučili niti najosnovnija kršćanska učenja. Dobre vijesti: Mnogi mladi uzeli su na sebe zadatak da nauče vjeru i prouče crkvena učenja, osnivajući župne grupe za proučavanje Pisma, Katekizma ili učenja svetog oca. I mnogi su se okoristili novim bumom u katoličkim apologetičkim materijalima i pojavi popularnih apologetika kao što je Scott Hahn. Katolički apologetički entuzijazam -- pokretan velikim dijelom katehetskim potrebama ove generacije -- odražava duboku i široko rasprostranjenu glad za istinom među današnjim mladim katolicima. (*) Baby boomeri - naraštaj ljudi iz tzv. baby booma, razdoblja velikog prirodnog prirasta u SAD-u poslije drugog svjetskog rata, kasnije članovi hipijevskog pokreta.

P: Koji aspekti katoličanstva su privukli nove vjernike? Zašto su izabrali Crkvu kršćanskog pravovjerja a ne New Age duhovnosti o kojima je Crkva nedavno progovorila?

Carroll: Katoličke nove vjernike privukli su upravo oni aspekti katoličanstva koji su odbijali mnoge od njihovih roditelja baby boomera. Oni vole crkvenu tradiciju i povijest. Uživaju u pobožnostima poput krunice i čekaju na ispovijed u redovima. Predani su euharistijskoj pobožnosti i evangelizaciji. I vole papu -- ne samo zato jer im se sviđa njegova osobnost, nego zato što im se sviđa njegova predanost obrani istine u svako doba. Ovi mladi katolici odrasli su u društvu zasićenom moralnim relativizmom, u kojem prevladava mišljenje da trebaju činiti sve zbog čega će se dobro osjećati. Pravovjerje vide kao svježu alternativu ovim vrijednostima, oazu istine i stabilnosti u poludjelom svijetu. Dok mnogi od njihovih roditelja kritiziraju crkveno učenje kao rigidno i nazadno, ovi mladi vole dugo poštovana crkvena učenja i protukulturalna mišljenja. Za njih je upravo New Age duhovnost -- a ne pravovjerno katoličanstvo -- ono što je isprazno, dosadno i jučerašnja novost.

P: Koji čimbenici unutar kulture i šireg društva smatrate da su potaknuli pojavu novih vjernika?

Carroll: Pojava novih vjernika je djelomično posljedica efekta njihala. Mnogi od ovih mladih su sinovi i kćeri hipija, djeca djece cvijeća. Ovi mladi misle da autoritet i tradicija imaju više smisla od slobodne ljubavi i razvoda bez krivnje. Mnogi su pretrpjeli loše posljedice eksperimentiranja baby boomera u područjima morala i religije te žele da njihova djeca iskuse stabilniji život. Žele također stabilnost i za sebe. Ali sociologija nas u ovoj analizi dovodi samo do ovdje. Na kraju, svaki od ovih mladih priča svoju priču daleko bogatije i daleko složenije od priče o efektu njihala.
Srela sam liječnike, odvjetnike, holiwoodske pisce i klauzurne časne sestre koje su mi ispričale zadivljujuće priče, priče o vjeri, o nadi i ljubavi, koja ih je dostigla i zahvatila kad su se najmanje nadali naći Boga. Za kršćanina, jedini način za razumijevanje ovih priča je povjerovati ovim mladima i prosuditi Boga prema njegovim djelima i vidjeti ovo kao zadivljujuću milost Duha Svetoga izlivenu na generaciju koja je bila smatrana izgubljenom.

P: Imate li kakve sociološke podatke kao podršku vašim otkrićima? Koliko je raširen ovaj fenomen novih vjernika i zašto ga uglavnom nalazimo među mladim, obrazovanim, profesionalnim ljudima?

Carroll: Knjiga obiluje statistikom -- od Gallupovog istraživanja koje pokazuje kako se sve veći broj teenagera identificira kao "religiozni" umjesto "duhovni, ali ne religiozni", pa do istraživanja UCLA brucoša koje godinu za godinom pokazuje opadanje odobravanja pobačaja i neobaveznog seksa. Naravno, ovaj trend nije zahvatio cijelu generaciju. Novi vjernici još čine sasvim umjeren dio populacije. Ali njihov se utjecaj proteže prilično preko njihove brojnosti jer su toliki mnogi od ovih novih vjernika obrazovani profesionalci s disproporcionalnom količinom kulturnog utjecaja. Oni su uspinjuće zvijezde u politici, umjetnosti, zabavnoj industriji, u medicini, pravu i novinarstvu. Oni su vrsta sjajnih, kulturno angažiranih mladih, koje njihovi partneri često nastoje slijediti. Oni su također i ujedinjujući -- u mnogim slučajevima preko denominacijskih granica -- da donesu Evanđelje u svako područje američkog života koje dodiruju.

P: Da li mislite da će se ovaj trend nastaviti u predvidivoj budućnosti?

Carroll: Ovaj fenomen je u uzlazu i, zbog navedenih razloga, ima dosta prostora da raste i ostane ozbiljna sila. Kako ovaj pokret bude rastao, novi vjernici će doći u iskušenje da padnu u ekstreme: ili izolacije od kulture ili kapitulacije pred njom. Oba ekstrema bi mogla potkopati ovaj pokret i otežati širenje Evanđela ovim vjernicima. Oni koji žele biti "sol i svjetlo" u svijetu, morat će biti svjesni ovih opasnosti i potruditi se da budu "u svijetu, ali ne od svijeta."

P: Kako su svjetovni mediji odgovorili na Vaša otkrića? Je li Vaša knjiga dobila mnogo pažnje izvan kršćanskih medija?

Carroll: Svjetovni mediji su ovoj knjizi posvetili dosta pozornosti, što mi čini zadovoljstvo. O "Novim vjernicima" se govorilo u Wall Street Journalu, Publishers Weekly, Washington Postu, National Reviewu, PBS, Canada's National Postu i desecima drugih regionalnih novina i radio emisija. Mnogi sekularni novinari se još bore s razumijevanjem ovog trenda: on je suprotan intuiciji za one koji pretpostavljaju da religija gubi na važnosti i da je pravovjerje na održavanju života. Ali zahvaljujući njima, dobar dio baby boomer novinara u svjetovnim medijima je spreman uzeti u razmatranje da su ekscesi njihove generacije mogli uzrokovati to da današnji mladi nerado slijede njihove korake i da su privukli te mlade pravovjerju.