ISUSOVA TAJNA OPRAŠTANJA

Upit:

Dali se možemo opravdati da mi nismo krivi što smo zli, zbog tog što je neko nama prije nanio zlo, a toj osobi netko prije nanio isto, pa je takva prema drugima. Ako nitko istinski nije zao u ovom slučaju ni mi , ni oni pa čak ni osobe zaslužne za njihovo zlo, otkud onda dolazi zlo? Gdje je i u kome se nalazi? Tko je onda kriv? Ja, moj neprijatelj, njegov neprijatelj, neprijatelj od njegovog neprijatelja? I tako u nedogled.

Smisao Isusovih riječi «ljubite neprijatelje» i «praštajte»:

Prekinuti mržnju. Oprostiti.

To su Božje riječi i nama ljudima poprilično nerazumljive čak iracionalne.

Njihova dubina samo darom spoznaje postaje ljudima potpuno i savršeno jasna.

Razotkrivanje zla:Zlo je ustvari u nama i mi ga projiciramo u druge kroz mržnju zbog neke možda nanesene nepravde. Na taj način ono ostaje prisutno u nama, projicira se u našim najbližima ,te se regenerira u našem potomstvu.

Potpuno uništenje zla:Onog časa kada pomislimo loše o nekom, kada ga proklinjemo kada ga ogovaramo zarobljavamo se u mrežu zla.

Otvaramo vrata zlim silama da dođu do našeg srca.

Isto tako ako dozvolimo svojim lošim ophođenjem među ljudima dozvoliti da oni pokrenu prema nama zle misli i kletve njihova želja prema zlu nas zarobi.

Ne dati povoda nikome da pomisli nešto loše o nama.

Ne dati prilike sebi za zlim mislima i kletvi prema drugom.

Ako se ne držimo toga dolazi do borbe duhova koju mi itekako osjećamo, ponekad na žalost i na poguban način koji vodi uništenju duha i tijela i što je najvažnije zlo prelazi na naše potomstvo.

Primjer:Ako imamo loše sjećanje povezano sa mržnjom prema npr. pokojnoj osobi zbog razmirica, nanesenih rana i nepravdi za njegovog života (koje se sad više ne mogu ispraviti), nismo slobodni i duhovno ne možemo potpuno zaživjeti.

Kada pogledamo malo bolje u njegov život vidimo da je imao težak život i da su mu drugi nanosili zlo, pa čak i da nije kriv za sve što ga optužujemo.

Ako nemamo snage oprostiti i sami zatražiti oprost od njega, događa nam se da vremenom neizbježno postajemo isti pa i gori i što je najgore bespomoćni smo i svjesni toga.Isto tako ako drugima zamjeramo, mislimo i radimo loše prema njima, budimo duhove i time štetimo i njima i sebi.

Slučaj je time teži ako je osoba iz obitelji ili rodbine.

Ako za života uvrijedimo i zamjerimo nekoj osobi zbog nekih njezinih problema, poslije njezine smrti ti ili slični problemi zarobiti će nas, projicirati će se u naš život mi ćemo ih nastaviti nositi kao po nekoj kazni.

Ako opravdamo krivicu naših grijeha time da smo i mi sami po sebi takvi zato što nam je učinjeno zlo, a onaj koji nam je to učinio nije kriv zato što je i njemu netko učinio istu stvar i tako u nedogled.

Prema tome smo svi ispravni, jer nismo mi krivi, krivi su uvijek drugi, a oni nisu opet krivi jer za njihov život su krivi neki treći. Gdje ona početak svega, gdje je korijen zla?

Odgovor:

Početak svega je upravo u nama i to upravo sada.

Kako?

Onog časa kada ne možemo i nećemo oprostiti drugima Sotoni dajemo ključ vrata čijim otvaranjem počinje naša zarobljenost i prenosi se na druge.

Svi naši nedostaci, mane, slabosti dolaze do izražaja, a i dalje mislimo da su drugi krivi za to, ako više ni ne znamo koji, izmišljamo neprijatelje.

Onog časa kada drugom poželimo zlo (dovoljno je da ga samo ogovaramo), mada zbog sitnice, otvorili smo vrata Sotoni on nas počinje voditi sve dalje u sve veća zla a mi to zbog svojih slabosti ne možemo uvidjeti tako da sve ostalo postaje njegova briga.

To zlo nam se napokon vraća, najčešće u još gorem obliku, i često nam upravo on blokira razum da se prisjetimo uzroka.

Ali nudi nam alternativu za pomoć koja isprva tako izgleda, a ustvari je još samo veća zarobljenost prema grijehu.

Nakon nanošenja zla drugim ljudima za nas to postaje normalno, čak i interesantno, time nam jača moć pa čak i položaj u društvu.

Njegov konačni cilj je propadanje naše duše i tijela, a često završava potpunim predanjem, odnosno nasilnim prekidanjem našeg života.

Ako u svojoj okolini broj osoba koje nas ne vole i ogovaraju probamo svesti na najmanji mogući broj svojim dobrim djelima i poštenjem i samim time na naš duh onemogućimo djelovanje zlih duhova, biti ćemo slobodni od zla.

Ako pak ne proklinjemo iste ili druge, biti ćemo slobodni od zla u sebi samima.

Zaključak:

Ne dajmo ključ svoje sudbine izvana prema unutra, ni iznutra prema van Sotoni.

Autor: Mladen Trputec