Zajedništvo

Jedan fizičar je rekao da je potrebno nekoliko uvjeta za nastanak duge. Prije svega potrebna je sunčeva svjetlost. Osim toga potrebno je imati i kapljice vode, a sunčeva svjetlost mora padati pod točno određenim kutem. No sve to još nije dovoljno. Potreban je i promatrač koji će tu dugu vidjeti. Isto tako je sa čovjekom. Svaki čovjek je poput duge.

Nijedan čovjek nije pusti otok u beskrajnom oceanu postojanja. Istina je to koja je vidljiva , od prvih dana stvaranja kada je Bog stovrivši čovjeka vidio da nije dobro da čovjek bude sam. Stoga je i stvorio čovjeku družicu, stvorio ih je muško i žensko i ustanovio bračno zajedništvo. Tek u zajedništvu čovjek se može ostvarivati i ostvariti.

Prije svega čovjek je od najdavnijih vremena bio orjentiran jedan na drugoga, te su se pojavila plemenska zajedništva i prvi narodi. Biblija piše o jednom narodu u čiju je povijest intervenirao Bog. No zajedništvo je ono koje je potrebno, jer ukoliko se netko i odvažio da krene sam kroz pustinju, ubrzo bi postao pljenom pljačkaša, žeđi ili neke druge nevolje. Stoga ne treba čuditi da je sasvim prirodno da je lakše putovati u zajedništvu nego sam. No slično je i na duhovnom putu.

Često se mnogi pitaju nije li se moguće moliti Bogu u kutu svoje sobe ili je baš potrebno ići u Crkvu? Ne nije ništa loše moliti se u kutu svoje sobe. I Isus je govorio kako molitva mora biti u poniznosti srca i skrovitosti sobe, ali Gospodin nas je ujedno učio da se molimo : "Očenaš ... ". Molitvu u kojem se ne obraćamo sami Bogu, nego svi zajedno. Isto tako pokazao nam je kakvo je to zajedništvo ustanovio s apostolima. Istinske duhovnosti nema bez pravog zajedništva, ali ni istinskog zajedništva nema bez prave duhovnosti. Jer čovjek bez duhovnosti, ne može ostvariti zajedništvo. Otuda ovoliki propali brakovi, otuda i druge nevolje. I umjesto da čovjek čovjeku bude čovjek, čovjek je čovjeku postao pakao, jer gubitkom zajedništva nestaje ona bit koja čovjeka čini čovjekom.

Vrhunac kršćanskog zajedništva je Euharistija. Euharistija je takva vrst zajedništva u kojem kršćanin očituje izvornost svoje vjere i sigurnosti da ima Gospodina i takva vrsta zajedništva u potpunosti nadilazi čovjeka, te Ju je nemoguće izraziti riječima ili bilo kojim drugim načinom izražavanja. Naime u tom slavlju očituje se ponajviše zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga - ono prvotno i potpuno zajedništvo - Bog. Stoga sama Euharistija i jest zajedništvo i sa čovjekom i sa Bogom. Zapravo nema tog istinskog zajedništva ako se odbaci čovjek, a nema ga ni ako se odbaci Bog. Zapravo od onoga dana kada je Bog stvorio čovjeka, pozvan je na savršeno i potpuno zajedništvo sa samim Bogom.

Na tom putu nalazi se mnogo prilika da treniramo to zajedništvo ... obitelj, škola, posao, no nikada ne zaboravivši da smisao svakom zajedništvu daje Bog, ali mi smo ti koji mu dajemo okus. I za kraj sjetio sam se priče o svadbi u jednom selu. Naime kako je trebalo organizirati feštu, onda su se dogovorili da će na trgu biti velika bačva i da svak donese nešto malo vina, tako da bude dovoljno vina za feštu. I kada je fešta počela zaključeno je da nema vina u bačvi, nego da je sama voda unutra. Naime svatko od škrtih seljaka je odlučio staviti vodu u bačvu, nadajući se da se to neće primetiti kada drugi uliju vino.

Svi dajemo osobni doprinos zajedništvu, bilo da je to tek voda ili da je to vino.

Damir Orlić