Vrednote u tvom životu

Što je važno, a što najvažnije, što je potrebno, a što najpotrebnije, sudbonosno je pitanje svakog od nas. Živimo u vremenu kad su mnogi izgubili orijentaciju i ono sporedno stavljaju na prvo mjesto, ono prolazno i materijalno postaje glavno u njihovu životu. Svijet u kojem živimo više ističe ljude koji mnogo posjeduju , nego koji su više ljudi; više predstavlja moćne i ugledne ,nego osobe velikog duha i bogate duše.

U proteklom stoljeću natjecali su se politički sustavi: kapitalizam i socijalizam. Prvi je isticao povećanje kapitala, a drugi vrijednost rada. I jedan i drugi su bili bez duše.Nisu računali s Bogom i pobrkali su ljestvicu vrednota. Naglašavana je vrijednost u ekonomiji tj. svojstvo robe da se može u određenim količinama zamjeniti za neku drugu robu ili prodati za novac. Izvor i bit vrijednosti je zamišljeni ljudski rad, a veličinu vrijednosti određuje količina društveno potrebnog radnog vremena. Opći oblik vrijednosti se izražavao u plemenitim metalima zlata ili srebra, a to će prerasti u novčani oblik. Tako se stvara oblik cijene. A cijena je novčani izražaj robne vrijednosti.

Možda bi čovječanstvo i bilo privremeno zadovoljno da su svi uspjeli biti u materijalnom blagostanju. Ali činjenica, da preko 90 % ljudi u socijalizmu bijaše u duševnoj, a i u materijalnoj bijedi, srušila je cijeli socijalistički sustav vrednota,/ koje su najprije bile ekonomske/. Mnogi su dospjeli u bezizlazno stanje ili nihilizam (ništavilo). Čovječanstvo je u traganju pravih vrijednosti. Na tom putu traganja pojavljuju se krize ili prosudbe vrednota. S tim je povezan i strah pred izazovima budućnosti.

Ta kriza vrednota ne ostavlja ravnodušnima ni nas kršćane, pa ni našu Crkvu ni cijelo društvo.

Donijela je poteškoće u život braka, obitelji; odnosa roditelja i djece radnika i poslodavca itd.

U našoj hrvatskoj domovini posebice bi mladi trebali uvidjeti vrijednost duše, duha, rada, znanja i poštenja da bi se domovina obnovila duhovno i materijalno.

Kriza postoji, ali kršćani imaju izlaza. Nema mjesta pesimizmu jer je Krist gospodar svijeta i budućnosti. Evanđelje daje svjetlo i u mraku našeg teškog vremena. Naša je zadaća unositi to evanđeosko svjetlo u ovu krizu vrednota. Shvatiti svoju odgovornost u ovoj tehnološkoj civilizaciji, imati oka i odgovornosti za svog bližnjega i u središte javnog života unositi evanđeosku pravednost. Indiferentizam ili „ne zanima me“, nije Isusov postupak niti poruka Evanđelja. Isus služi slijepom i bolesnom, grešnom i nesretnom. Zato je „dijakonija“ ili služenje u ljubavi, za nas kršćane evanđeoski poziv. To nalazimo u Starom zavjetu kod Mojsija kao i u Novom zavjetu kod Isusa Krista. Uvijek je novo započinjanje i ići naprijed. Vršenje volje Božje je najveća vrednota vjernika. Osoba Isusa Krista je temelj kršćanskog postojanja, a od Boga ulivene bogoslovne kreposti : vjera , nada, ljubav osmišljavaju to kršćansko postojanje.

Vjera ,nada i ljubav nam omogućuju uspostaviti odnos s Bogom. Bog je beskrajno dostojan povjerenja i beskrajno vrijedan ljubavi, poziva nas da mu povjerimo čitav svoj život i budućnost. Kad se Bogu predajemo i svoju budućnost povjeravamo onda ispovjedamo, svjedočimo i širimo svoju vjeru. „Tko ne bude vjerovao (Bogu) bit će osuđen“ (Mk 16,16).

Po nadi upućujemo svoj pogled iznad zemaljskog i nepotpunog postojanja. Čeznemo za konačnim Božjim kraljestvom: „I mi sami koji imamo prvine Duha, u sebi uzdišemo ustrajno iščekujući posinjenje: otkupljenje tijela svojega. U nadi smo, naime, spašeni.“(Rim 8,23). S tim ujedno preuzimamo odgovornost za ovaj svijet u kojem živimo.

A sve se to temelji na kreposti ili vrednoti ljubavi. Ona povezuje sve druge vrednote. U ljubavi su sadržane razboritost i pravednost, jakost i umjerenost, jer „tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog ostaje u njemu.( 1 Iv 4,16). A samo je ljubav sposobna promijeniti tvoje srce i cijeli svijet. Samo je ljubav u Isusu Kristu bila sposobna pobijediti tvoj grijeh i smrt i donijeti novi život.

Fra Ante Pranjić