Vjerujem u jednoga Boga

200 Tim riječima započinje Nicejsko-carigradski simbol. Ispovijedanje Božje jedincatosti, kojemu je korijen u Božjoj objavi Staroga saveza, nerazdvojivo je od ispovijedanja Božje opstojnosti i isto je tako temeljno. Bog je Jedini: samo je jedan Bog: "Kršćanska vjera vjeruje i ispovijeda da je Bog jedan po naravi, po suštini i biti".[2]

201 Izraelu, svome izabraniku, Bog se objavio kao Jedini: "Čuj, Izraele! Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan! Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom" (Pnz 6,4-5). Po prorocima Bog poziva Izraela i sve narode da se obrate njemu, Jedinome: "Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga (...) Da, preda mnom će se prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati govoreći: jedino je u Bogu pobjeda i snaga" (Iz 45,22-24).[3]

202 Sam Isus potvrđuje da je Bog "jedini Gospodin" i da ga treba ljubiti "iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz sveg uma svoga i iz sve snage svoje".[4] Ujedno Isus govori da je i on sam "Gospodin".[5] Ispovijedati "Isus je Gospodin" vlastitost je kršćanske vjere. To se ne protivi vjeri u jednoga Boga. Vjerovati u Duha Svetoga "koji je Gospodin i životvorac" ne uvodi nikakve diobe u jednom Bogu: Čvrsto vjerujemo i iskreno ispovijedamo da jest samo jedan pravi Bog, vječan i neizmjeran, svemoguć, nepromjenljiv, nepojmljiv i neizreciv, Otac, Sin i Duh Sveti: tri Osobe, ali jedna bit, jedna suština ili posvema jednostavna narav.[6]

---

[2] Rimski katekizam, 1, 2, 2.
[3] Usp. Fil 2,10-11.
[4] Usp. Mk 12, 29-30.
[5] Usp. Mk 12,35-37.
[6] IV. lateranski sabor (1215): DS 800.