Simboli vjere

185 Tko kaže "Vjerujem" kaže "Pristajem uz ono što mi vjerujemo". Zajedništvu u vjeri potreban je zajednički vjerski govor, obvezatan za sve i objedinjujući u istom ispovijedanju vjere.

186 Od početka apostolska je Crkva svoju vjeru izražavala i predavala kratkim obrascima koji su bili mjerodavni za sve.[1] Ali već vrlo rano Crkva je također htjela ono bitno od svoje vjere sabrati u organske pregledne sažetke, koji su bili određeni prije svega za pripravnike na krštenje: Taj prikaz vjere nije načinjen prema ljudskom nahođenju, nego je iz cijeloga Pisma bilo sabrano ono najvažnije da pruži cjelovitu vjersku pouku. I kao što gorušičino sjeme u zrncu sadrži velik broj grana, tako i taj sažetak vjere u nekoliko riječi obuhvaća sve znanje prave pobožnosti Starog i Novog zavjeta.[2]

187 Ti se kratki prikazi vjere nazivaju "vjeroispovijestima" jer sažimlju vjeru koju kršćani ispovijedaju. Nazivaju se i "Vjerovanje" - "Credo" zbog toga što im je prva riječ obicno "Vjerujem". Isto se tako zovu "simbolima vjere".

188 Grčka riječ "symbolon"označavala je polovicu prelomljenog predmeta (na primjer pečata) koja se pokazivala kao raspoznajni znak: prelomljeni bi se dijelovi sastavili, da se utvrdi identitet donositelja. Simbol je vjere dakle raspoznajni i zajedničarski znak među vjernicima. "Symbolon" nadalje označuje neki zbir, skup ili zbit sadržaj. Simbol vjere zbir je glavnih vjerskih istina. Otud služi kao prvo i temeljno polazište kateheze.

189 Prva "ispovijest vjere" biva pri krštenju. "Simbol vjere" ponajprije je krsnisimbol. Budući da se krštenje dijeli "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19), vjerske istine, potvrđene na krštenju, raščlanjene su na temelju njihova odnosa prema trima Osobama Svetoga Trojstva.

190 Simbol se prema tome dijeli u tri dijela: "Prvi je posvećen Bogu Ocu i čudesnom djelu stvaranja; drugi Isusu Kristu i otajstvu Otkupljenja; treći Duhu Svetom, izvoru i počelu našega posvećenja".[3] To su "tri glave našega (krsnoga) pečata".[4]

191 "Ta se tri dijela, iako su međusobno povezana, razlikuju. Prema usporedbi koju Oci često upotrebljavaju nazivamo ih člancima. Kao što naši udovi imaju članke na koje se dijele i po kojima se razlikuju, isto su tako u toj ispovijesti vjere opravdano i s razlogom nazvane člancima one istine koje moramo vjerovati odjelito i razlučno".[5] Prema drevnoj predaji, koju potvrđuje vec sveti Ambrozije, običaj je brojiti dvanaest članaka Vjerovanja, simbolizirajući s brojem apostola cjelinu apostolske vjere.[6]

192 Kroz vjekove, kao odgovor na potrebe raznih vremena, nastale su brojne ispovijesti ili simboli vjere; tako npr. simboli raznih starih apostolskih Crkava,[7] Simbol "Quicumque" zvan i Atanazijev simbol,[8] ispovijesti vjere nekih sabora,[9] i nekih papa, kao "Vjerovanje Damazovo (Fides Damasi)",[10] ili "Ispovijest vjere naroda Bozjega" pape Pavla VI. (1968).

193 Nijedan se od tih simbola raznih etapa crkvenoga života ne može smatrati zastarjelim ili suvišnim: oni nam pomažu da vjekovnu vjeru Crkve danas živimo i produbimo pomoću raznih sažetaka te iste vjere. Između svih simbola vjere dva zauzimaju sasvim posebno mjesto u crkvenom zivotu:

194 Apostolsko Vjerovanje, nazvano je tako jer se s pravom smatra vjernim sažetkom apostolske vjere. To je zapravo drevni krsni simbol Rimske crkve. Otud njegov velik ugled: "To je simbol koji čuva Rimska crkva, u kojoj je sjedište imao Petar, apostolski prvak, i u koju je donio zajedničko učenje".[11]

195 Nicejsko-carigradskom Vjerovanju velik ugled dolazi iz dvaju prvih općih sabora (tj. Nicejskoga 325. i Carigradskog 381. godine). I danas je zajednički svim velikim Crkvama Istoka i Zapada.

196 Naše izlaganje vjere slijedit će Apostolsko Vjerovanje koje tako reći predstavlja "najstariji rimski katekizam", a popunjavat će se stalnim pozivanjem na Nicejsko-carigradsko koje je na više mjesta izričitije i razrađenije.

197 Kao na dan našega krštenja, kad je sav nas život bio povjeren "pravilu nauka" (Rim 6,17),[12] prihvatimo simbol svoje vjere koja daje život. Izgovarati Vjerovanje s vjerom, znači ulaziti u zajedništvo s Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim, i u zajedništvo s cijelom Crkvom koja nam predaje vjeru; u njenom krilu mi vjerujemo: Taj je Simbol duhovni pečat, on je razmišljanje našega srca i kao njegova stalno prisutna straža, on je sigurno blago naše duše.[13]

---

[1] Usp. Rim 10,9; 1 Kor 15, 3-5.
[2] SV. ĆIRIL JERUZALEMSKI, Catecheses illuminadorum, 5, 12; PG 33, 521-524.
[3] Rimski katekizam, 1, 1, 3.
[4] SV. IRENEJ LIONSKI, Demonstratio apostolica 100.
[5] Rimski katekizam, 1, 1, 4.
[6] Usp. SV. AMBROZIJE, Explanatio Symboli, 8: PL 17, 1158D.
[7] Usp. DS 1-64.
[8] Usp. DS 75-76.
[9] XI. toledski sabor (675): DS 525-541; IV. lateranski sabor (1215): DS 800-802; II. lionski sabor (1274): DS 851-861; PIO IV., Bulla Iniunctum nobis: DS 1862-1870.
[10] Usp. DS 71-72.
[11] SV. AMBROZIJE, Explanatio Symboli, 7: PL 17, 1158D.
[12] Usp. Rim 6,17.
[13] SV. AMBROZIJE, Explanatio Symboli, 7: PL 17, 1155C.