Život nakon smrti

Što je to Kraljevstvo Nebesko? Što nas očekuje nakon smrti? Kako to zamišljate? Kako zamišljate raj?
Zanima me koji je naš službeni stav po tom pitanju, s jedne strane, ali i vaš vlastiti subjektivni doživljaj vezan uz to. Možete li "život poslje smrti" ikako usporediti s ovozemaljskim životom da steknem bolji dojam, ili je pak on nama osjetilnim bićima sasvim nepojmljiv? Možda barem nategnuta usporedba?

Eto tolko. Ustvari zanima me još jedna sitnica, a neću bezveze otvarat novu temu; vaši stavovi po pitanju hedonizma?

kokoro arata scientia ni koto est ni atare potentia

+!
- Smrt je napuštanje vidljivog fizičkog tijela,
koje je u vremenu i prostoru.
- Pomoću ovozemaljskog življenja možemo pomalo spoznavati
nama trenutno nevidljivu i neiskazivu stvarnost.
- Budući da je dobro samo ono što je u skladu s Očevom Voljom,
zemaljskim dobrima se moramo ispravno koristiti.
Tko bude duhovno napredovao,
taj će biti svjestan svakog svog pokreta i svake svoje misli i riječi.
Bit će zaljubljen u Ljubav, koja je samo Dobro i Milosrđe.
- Oni, koji su siromašni duhom i ne mogu duhovno napredovati,
pripadaju Kraljevstvu Božjem.
Oni, koji mogu duhovno napredovati,
dužni su to činiti i donositi plod.
---
* Dakle, sve što radimo, radimo s našim Gospodinom
i srce nam ne može dozvoljavati razne oblike hedonizma,
tj. izvršavanje svoje volje.
* Tko ljubi Ljubav, tome nitko i ništa ne može pomutiti Radost.
---
- Vjerujem, da je sam Isus pripremio doručak učenicima.
Kakve su osjećaje imali učenici, dok su doručkovali?
- Sv. Ivan Evanđelista se sjećao broja riba - 153.
Tko ih je izbrojao i s kakvim osjećajima?
*****
Čovjek ima u različitim stupnjevima:
- sluh (gluh, nagluh, ...),
- opip (bez ruku, bez ruku i nogu, koža)
- njuh
- vid (daltonista, kratkovidan, dalekovidan, ...),
- okus (kiselo, gorko, slatko, ljuto,...)...
**
Duša (muškog ili ženskog tijela) koristi tjelesne osobine
i uz pomoć svog životnog iskustva i učenja
može napredovati u tjelesnim vještinama,
ali i u duhovnim.
-
Nemoguća ljudska pretpostavka:
Da Isus nije raspet na Križ, onda bi hodao i danas naučavajući Radosnu vijest,
ali mnogima to ne bi koristilo,
nego bi Ga htjeli analizirati u laboratorijima
i shvatiti zašto ne umire.

Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Svatko od nas na svoj način zamišlja raj...ono što nas uče na vjeronauku i ono što pročitamo u privatnim porukama, sva ta iskustva nam stvore sliku raja koja je kod svakog osjetilnog bića drugačija i dobro je tako...

Hedonizam bi trebalo otvoriti kao posebnu temu...možda je već bila...

Što je smrt ? Za nekoga je to tragedija i kraj ,a za nekoga početak ...

... sve što sada čuješ , vidiš i osjećaš sa smrću tijela
se mjenja.

Nema više zvukova , nema buke, nema težine , boli ,patnje ... samo mir i svjesnost gdje se nalaziš s obzirom na to kako si živio ... i tada nastaje jedina patnja koja je mislim daleko teža od svega što imamo u ovom životu - patnja duše koja bi htjela k Ocu ,a nemože kako bi htjela jer nema više mogućnosti da nešto promjeni .

Stoga ,molimo za sve preminule ... i za žive ,da svojim životom zavrijede raj nebeski :-)

Živa je Riječ,kad život govori - sv.Antun Padovanski

Vrlo rijetko razmišljam što to čeka u raju one koji ga zasluže.
Uostalom, ono što oko još nije vidjelo i uho nije čulo, sigurno je nešto u čemu će odabrani uživati.

No, dok se spominje pakao, e tu je druga priča...
Više puta me misli odvedu u tom smjeru, i uvijek osjetim dozu straha. Imam određenu predodžbu slike pakla, no ne bih o tome.
Ali poprilično sam uvjeren da pakao nije samo odjeljenost duše od Boga, s jedne strane težnja da se bude blizu Oca a ujedno i svjesnost da se to nikada neće ostvariti.
Slika "plača i škrguti zuba" govori mi nešto sasvim drugo. Možda previše bukvalno, možda naivno, ne znam. Svjedočenja onih, kojima je dano da im se na trenutak otvore dveri pakla, su
u najmanju ruku potresna i zaprepaštujuća.

I kako onda čovjek koji je, ajmo reć, svjestan muka i boli koje tamo vladaju, opet i opet iznova griješi i hodi "širokim putem"?

Zaista smo (sam) toliko slabi i jadni da bez pomoći odozgo nismo u kadru ama baš ništa učiniti za svoje dobro. Ostaje mi ufanje i nada da ću zadobiti makar mrvicu milosti, iako ni nju
možda nisam zaslužio.

Stiv

Život nakon smrti uvelike ovisi o životu prije smrti. To bi nam možda trebalo biti najinteresantnije pitanje. Nikad ne pokušavam razmišljati o tome kako točno izgleda pakao, ali sama činjenica da si svjestan da si za svu vječnost odvojen od Boga je dovoljno strašna da je sve ostalo samo "dekoracija". S druge strane, znati da si spašen, makar za još neko vrijeme morao podnositi patnje Čistilišta je samo po sebi iznimana radost, utjeha, pravi mir. Koliko li onda nezamisliva radost potpunog jedinstva s Bogom...

Gospodin je moja snaga i moja pjesma