Slobodno i uspravno hodati

Četvrtak, 1. srpnja 2010.

Čitanja:

Am 7, 10-17

Moramo paziti da ne postanemo - poput Amasje - nosači kofera moćnicima. Naša je zadaća naviještati Boga koji je jedan od nas, poput Amosa stavljati prst u rane našega vremena i boriti se za pravedniji svijet koji odražava lice Boga što je postao čovjekom.

Mt 9, 1-8

Na početku imamo uzetost i pogrbljenost, na kraju uspravan hod i slobodu. Uzetost nije samo paradigma tjelesne patnje, nego je riječ o blokadi svekolike životne snage, možda kao posljedica tko zna kojeg grijeha iz prošlosti. Uzeti je postao toliko bezvoljan da ga doslovno treba nositi do onoga koji je bio njegovo spasenje. Kako je dobro kad čovjek ima prijatelje, «Božje pomagače», koji će za nj učiniti ono što sam nije u stanju. Ovoga uzetoga Isus je prihvatio onakvoga kakav jest, ne pitajući ga je li možda učinio što pogrešno. Taj je čovjek oslobođen od svega što ga je sputavalo. Iscijeljen je u korijenu.

No tu su i drugi. Osloboditi nekoga njegove uzetosti i oprostiti mu, a da mu za to nije naplaćena krivica - to je za njih bogohulno! To nije u skladu s njihovim moralističkim predodžbama o Bogu! Isus ruši njihove predodžbe o Bogu i o samoopravdanju.

Kraj ovog izvještaja nudi nešto što je za sve nas zapanjujuće: Bog je netko tko je «takvu vlast dao ljudima». I mi smo pozvani i obvezni opraštati jedni drugima, kako ne bismo bili uzeti i opterećeni grijesima, nego kako bismo uspravno hodili i živjeli u slobodi - onako kako je Bog želio kad nas je pozvao na život!