Bogatstvo siromaštva

Katolička crkva danas (4.10.) slavi sv. Franju Asiškoga, osnivača franjevačkog reda. Rodio se u Asizu 1182. godine od roditelja Ivane i Pietra di Bernardone. Krsno mu je ime Ivan, a kasnije ga otac prozva Franjom. Bio je to živahan dječak sklon raskoši, nazvan »kraljem gozbi i zabava«. Bio je vođom vesele mladenačke družine u Asizu, a u svojim avanturama trošio je puno očeva novca. Čak je sudjelovao u borbama protiv Perugie. U 20. g. upao je u zarobljeništvo i tamo ostao godinu dana.

Izgleda da se upravo tada u njemu nešto dogodilo te nije više dopuštao razvoj negativnosti u sebi. Stalno je osjećao poticaj da učini nešto veliko. Koliko god se prije trudio oko svjetovne slave, sada je još revnije tražio načina da postigne jednostavnost i slobodu duha kojom je osvajao ljude. Iskrenost, nepatvorenost, izvornost u rastu i napretku nije mogla ostati nezapažena.

Poznata je iz literature i iz filmova scena kako se Franjo pred biskupom Gvidom odriče svih dobara i prava na očinsku baštinu da tako i na vanjski način naznači odlučnost ostvarivanja slobode djeteta Božjeg. Tom prilikom je uzviknuo: »Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Pietra Bernardonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.«

Tako je Franjo postao asiškim siromahom koji obogaćuje mnoge, a mali grad Asiz jednim od najvećih središta duhovnosti svijeta. Oko izvora duboke duhovnosti, poniznosti i mistike počeli su se okupljati ljudi i tako je nastala velika franjevačka zajednica koja je stoljećima preporađala Crkvu i svijet.

Franjo je prihvatio vrednote evanđelja. Zadobio je novo srce puno razumijevanja za sve siromahe. Shvatio je da Božji putevi nisu ljudski putevi. Zato je težio prevladati ljudsko otuđenje, napose otuđenje u grijehu i hoditi Božjim putem već ovdje na zemlji.

Životopisci dijele njegov život na tri dijela: prvi dio sastoji se u traženju i spoznaji Božje volje i naziva se »prema Bogu«. Drugi je apostolski život i naziva se »s Bogom« a zadnji odsjek njegova života nazvali su »u Bogu«, a odlikuje se sjedinjenjem s Bogom i mističnom preobrazbom.

Franjo je prisutnost izgubljenog raja, on je ime za čežnju naših duša, povratak dostojanstva i čovjeku i prirodi, otkrivatelj je Božjeg svijeta, on je proboj do istinskih vredonota, potvrda je onog u što se često ne usuđujemo vjerovati.

Da bismo osjetili duh čiste, zdrave i preporođene Franjine duše, pročitat ćemo nekoliko redaka iz njegove »Pjesme bratu suncu«:

Previsoki, svemogući Gospode blagi,.
Tebi pripadaju i hvale i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi samu, Svevišnji, sve to doliči,
i nitko nije dostojan Ime Ti izreći.
Hvaljen da si, moj Gospodine,
sa svim Tvojim stvorovima.

Nikola Stanković