Put - Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer ,utemeljitelj Opusa Dei,

1. poglavlje: ZNAČAJ

1 Neka tvoj život ne bude besplodan. -Budi koristan! -Ostavi za sobom trag! -Rasvjetljuj s luči svoje vjere i svoje ljubavi!
Izbriši svojim apostolskim životom sluzav i blatan znak, što ga ostaviše nečisti sijači mržnje! -I zapali sve zemaljske putove Kristovim ognjem, koji nosiš u srcu.

2 O, kad bi tvoje ponašanje i tvoj razgovor bili takvi, da bi svatko, vidjevši te ili čuvši, mogao kazati: Ovaj čita život Isusa Krista.

3 Ozbiljnost. -Okani se tog prenemaganja i djetinjastog ponašanja. -Neka tvoje vanjsko držanje bude odraz mira i reda tvojega duha.

4 Ne govori: "Takva mi je ćud,... to je stvar moga značaja". To su stvari nedostatka tvoga karaktera. Budi muž -"esto vir"!

5 Nauči se kazati "ne".

6 Okreni leđa besramniku, kad ti šapće u uho: Zašto da kompliciraš život?

7 Ne budi malogradjanskoga duha. Proširi svoje srce, dok ne postane univerzalno, "katoličko".
Ne polijetaj poput živadi, kad se možeš uzvinuti poput orlova.

8 Vedrina. -Zašto da se srdiš, kad tako vrijedjaš Boga, dosadjuješ bližnjemu, sebe ozlojeđuješ... i na koncu se prestaneš srditi.

9 Ono isto, što si rekao, reci mu drugim prizvukom, bez srdžbe, i tvoje će umovanje dobiti snagu, a, što je najvažnije, nećeš uvrijediti Boga.

10 Ne kori, dok osjećaš gnjev zbog počinjene pogreške.

Pričekaj do narednog dana ili još dulje. A onda, miran i pročišćene nakane, ne propusti ukoriti. Više ćeš postići jednom srdačnom riječi, negoli s tri sata prepirke. Usmjeri svoju ćud!

11 Volja. Energija. Primjer. Što treba učiniti, učini... Bez oklijevanja... Bez obzira... Niti bi bez toga Tereza iz Avile bila sveta Tereza;... niti bi Inigo de Loyola bio sveti Ignacije... Bog i odvažnost! -"Regnare Christum volumus!"

12 Jačaj se pred zaprekama. -Gospodinova ti milost neće ponestati! "Inter medium montium pertransibunt aquae" -prolazit ćeš kroz brda? Što znači, da na čas moraš smanjiti svoju djelatnost, ako ćeš zatim poput pera u stroju, koje je bilo pritisnuto, odskočiti neusporedivo dalje negoli si ikada sanjao?

13 Odstrani od sebe te nekorisne misli, koje ti u najmanju ruku uzrokuju gubitak vremena.

14 Ne gubi svojih energija i svoga vremena, koji su od Boga, nabacujući se kamenjem na pse, što na te po putu laju. Prezri ih!

15 Ne ostavljaj svoga posla za sutra!

16 Ti da budeš "roba od tuceta"? Ti da budeš jedan iz gomile? Ta rođen si za vođu! Među nama nema mjesta mlakima. Ponizi se, i Krist će te ponovno zapaliti ognjem Ljubavi.

17 Ne zapadaj u onu bolest značaja, što ima za simptome nedostatak odlučnosti za bilo što, lakoću na djelu i na riječi, vrtoglavost..., jednom riječi: frivolnost. A ta frivolnost -ne zaboravi- koja je kriva da su ti osnove svakog dana tako prazne (tako "pune praznine"), učinit će od tvoga života mrtvu i nekorisnu lutku, ako ne reagiraš na vrijeme: ne sutra: sada!

18 Upro si da budeš "monden", frivolan i lakouman, jer si kukavica. Nije li kukavičluk ne htjeti suočiti se sa samim sobom?

19 Volja. Ona je vrlo važna značajka. Ne prezri malih stvari, jer u stalnoj vježbi nijekanja i odricanja u tim stvarima -koje nikada nisu beznačajnosti ili ništavosti ojačat ćeš i okrijepiti, s pomoću Božjom, svoju volju, da, u prvom redu, budeš potpuni gospodar samoga sebe. A zatim: vodič, glavar, vodja!..., da obavezuješ, da potičeš, da zanosiš svojim primjerom i svojom voljom, i svojom riječi, i svojim znanjem i svojom vlašću.

20 Sukobljuješ se sa značajem ovoga ili onoga... Potrebno je da bude tako: nisi zlatnik, koji se svakome svidja. Osim toga, na koji bi način poravnavao šiljke, bridove i izbočine -nesavršenosti, nedostatke- svoje ćudi, da stekneš pravilan, ugladjen i blag, ali snažan oblik ljubavi i savršenstva, kad ne bi bilo tih sukoba, što nastaju u općenju s bližnjim?

Kad bi tvoj značaj i značaji onih, koji s tobom zajedno žive, bili sladunjavi i mekani poput vrhnja, nikada se ne bi posvetio.

21 Izlike.Nikad ti ih neće ponestati, da propustiš svoje dužnosti. Kakva li obilja obrazloženih besmislica!Ne zadržavaj se u njihovu ocjenjivanju.
Odbijaj ih i vrši svoju dužnost.

22 Budi čvrst. -Budi muževan. -Budi čovjek. -A zatim... budi anđeo.

23 Veliš, da ne možeš učiniti više?! -Nije li, da ne možeš učiniti manje?

24 Imaš ambicija: da znadeš,... da vodiš,... da budeš odvažan. Dobro. U redu. Ali neka je to radi Krista, radi Ljubavi.

25 Ne raspravljajte. -Iz rasprave ne običava izići svjetlo, jer ga gasi strast.

26 Brak je svet sakramenat. U svoje vrijeme, kad ga budeš trebao primiti, neka ti tvoj duhovni vođa ili ispovjednik savjetuje čitanje kakve korisne knjige. -I tako ćeš se pripraviti bolje, da dostojno nosiš teret ognjišta.

27 Smiješ se, što ti kažem, da imaš, "bračno zvanje"? -Pa imaš ga: upravo tako, zvanje. Preporuči se svetom Rafaelu, da te dovede čista do kraja puta kao Tobiju.

28 Brak je za momčad, a ne za glavni Kristov stožer. -Tako, dok je jelo potreba svakog pojedinca, umnažanje je samo potreba vrste, i pojedine osobe mogu se uzdržati od tog svojstva. Žudnja za djecom?... Djece, mnogo djece, i ostavit ćemo neizbrisiv trag svijetla žrtvujući egoizam tijela.

29 Nije teško postići na ovom svijetu relativnu i bijednu sreću sebičnjaka, koji se zatvara u svoju zlatnu tvrdju, u svoj oklop. -Ali sreća egoista nije trajna.
Zar da izgubiš sreću Slave, koja neće imati svršetka, radi te karikature neba?

30 Račundžija si. -Ne reci mi, da si mlad. Mladost daje sve, što može: ona se sama daje bez pristojbe.

31 Sebičnjak. -Ti, uvijek po "svoju". -Sam se onesposobljavaš da osjetiš Kristovo bratstvo: u drugima ne vidiš braće, vidiš stepenice. Predosjećam tvoj potpuni neuspjeh. -I kad budeš upropašten, htjet ćeš, da oni prema tebi žive u ljubavi, koju ti sada prema njima ne želiš proživljavati.

32 Ne ćeš biti vođa, ako u mnoštvu vidiš samo podnožak, da dohvatiš visinu. -Bit ćeš vođa, ako stremiš k spasenju svih duša. Ne možeš živjeti leđima okrenut prema mnoštvu: trebaš težiti za tim, da to mnoštvo učiniš sretnim.

33 Nikada ne želiš "iscrpsti istinu". -Jedamput radi pristojnosti. Drugiput, najčešće, da nemaš neugodnosti. Po koji put, da ih ne uzrokuješ. A uvijek radi kukavičluka. Tako nikada ne ćeš biti čovjek značaja, dok se budeš bojao produbljavanja.

34 Neboj se istine, makar ti istina zadala smrt.

35 Ne svidja mi se tolik eufemizam: kukavičluk zovete razboritošću. -A vaša "razboritost" je prilika, da Božji neprijatelji, s mozgom bez ideja, uzmu ton mudraca i popnu se na mjesta, na koja se nikada ne bi trebali popeti.

36 Ova zloporaba nije neizlječiva. -Nedostatak je značaja pristati, da zloupotreba napreduje kao nešto beznadno i bez mogućnosti popravka. Ne uklanjaj se dužnosti. -Izvrši je ispravno, iako je drugi ostave neizvršenu.

37 Ti si, kako se veli, brbljavac: -Ali sa svom svojom govorljivošću ne ćeš uspjeti opravdati -providencijalno, rekao si mi- ono, što nema opravdanja.

38 Zar da je istina -ne vjerujem, ne mogu vjerovati- da na zemlji nema ljudi, nego samo trbuha?

39 "Molite, da se nikada ne bih svojevoljno zadržavao na lakim stvarima". -Ja sam već molio za to. Sad samo ti trebaš uprijeti, da izvršiš tu lijepu nakanu.

40 Vjera, radost, optimizam. -Ali ne glupost zatvaranja očiju pred stvarnošću.

41 Kakva li važna načina, da se mnogi iživljuju u praznim glupostima, i kakva li postupka, da postanu nešto u životu -uspinjući se, uspinjući se- time, što "teže manje od tikve", što nemaju ništa ni u mozgu ni u srcu!

42 Zašto sve te raznolikosti značaja? Kad ćeš ustaliti u nečem svoju volju? -Ostavi svoju sklonost za neprestano polaganje temeljnog kamena i postavi zadnji kamen u jednom od svojih nacrta.

43 Ne budi mi tako... osjetljiv. Vrijeđa te bilo koja stvar. -Treba mjeriti riječi, da se uzmogne govoriti s tobom o najneznatnijem predmetu. Ne uznemiruj se, ako ti kažem, da si... nesnosan. Nećeš nikada biti koristan, dok se ne popraviš.

44 Ispričaj se ljubezno, kako traže kršćanska ljubav i društveno ponašanje. -I zatim, naprijed, uvijek naprijed sa svetom bezobzirnošću, bez zadržavanja, dok sasvim ne dosegneš visinu ispunjavanja dužnosti.

45 Zašto te bole te pogrešne pretpostavke, što ih drugi o tebi imaju? -Gore bi ti bilo, da te Bog napusti. -Ustraj u dobru i slegni ramenima.

46 Zar ne smatraš, da takova jednakost, kakvom je shvaćaju, nije drugo nego sinonim nepravde?

47 Loše ti pristaju ta ushićenost i ta gordost: vidi se, da su namještene. Pokušaj, u najmanju ruku, da ih ne bi primjenjivao u odnosu sa svojim Bogom, sa svojim duhovnikom, sa svojom braćom. I bit će između njih i tebe jedna pregrada manje.

48 Mekan je tvoj karakter: kakve li brige, da se u sve miješaš: -Upro si, da budeš sol svakoj hrani... A imaš -nećeš se srditi, što ti govorim otvoreno- malo prikladnosti da budeš sol: i nisi kadar rastopiti se i proći na oko nezapažen poput tog začina.
Nemaš duha žrtve. A imaš odviše duha radoznalosti i pokazivanja.

49 Šuti. -Ne budi mi "djetinjast", karikatura djeteta, smutljivac, svadljivac, došaptavalo. -Svojim pričama i brbljarijama ohladio si ljubav: učinio si najgoru stvar. A... ako si možda rasklimao -zao jezik- čvrste zidove ustrajnosti drugih, tvoja "ustrajnost" prestaje biti milost Božja, jer si izdajničko orudje neprijatelja.

50 Radoznao si i zapitkivalo, njuškalo i zurilo: zar te nije stid biti čak i u manama tako malo muškarac? -Budi muževan, a te želje, da saznaš nešto o drugima, pretvori u želje i stvarnost svog vlastitog spoznanja.

51 Tvoj muževan duh, ispravan i jednostavan, osjeća se ponižen, kad se osjeti uvučen u spletke i prepirke, koje ne može protumačiti i u koje se nikada nije htio miješati. -Prođi kroz poniženje, koje znači takvo povlačenje po tudjim jezicima, i nastoj, da ti loše iskustvo dade više dara diskrecije.

52 Zašto stavljaš u svoju kritiku gorčinu svojih vlastitih neuspjeha, kad sudiš druge?

53 Ne smiješ primjenjivati taj kritički duh -dopuštam ti, da to nije mrmljanje- u vašem apostolatu ni u odnosima sa svojom braćom. Taj je kritički duh za vaš vrhunaravni podhvat -opraštaš mi, ako ti to kažem?- velika smetnja, jer dok ispituješ rad drugih, a da nemaš razloga ispitivati bilo što -sa sasvim plemenitom nakanom, znam- ne radiš nikakva pozitivna posla i sprečavaš svojim primjerom pasivnosti dobar napredak ostalih.
"Što onda -pitaš nemiran- raditi s tim kritičkim duhom, koji je u neku ruku suština moga karaktera...?" Gledaj -umirit ću te. Uzmi pero i list papira: napiši jednostavno i s pouzdanjem -ah da, i kratko- razloge, koji te muče, predaj bilješku predpostavljenomu i ne misli više na nju. On, koji je poglavar i ima milost stališa, pohranit će bilješku... ili će je baciti u koš. -Za tebe je to sve isto, budući da tvoj kritički duh nije mrmljanje i budući da ga primjenjuješ iz visokih motiva.

54 Odgađajući popuštati? -To je pojam, koji se nalazi samo -"treba odgađajući popuštati"- u rječniku onih, koji nemaju volje za borbu -komodnjakovića, licemjera, ili kukavica-, jer unaprijed znadu, da će biti pobijeđeni.

55 Čovječe, budi nešto manje naivan (iako si još dijete, i upravo zato, što si dijete pred Bogom) i ne izlaži mi lakomisleno svoje braće pred stranim osobama.